Povijest S 57

Potapanje austro-ugarskog bojnog broda Szent Istvan, nakon što je pogođen torpedima ispaljenim s talijanskih čamaca, promijenilo je iz temelja ratne strategije mnogih pomorskih zemalja. Njemačka Kriegsmarine (Ratna Mornarica) pravilno je procijenila važnost brzih malih brodova naoružanih torpedima, koji su u praksi pokazali da mogu biti opasan protivnik i najvećim ratnim brodovima. Zato su prišli brzom razvoju torpednih čamaca kojima su opremane nove flotile. Čamac S 57 pripado je klasi vrlo uspjelih malih motornih torpiljarki projektiranih u Njemačkoj pred sam drugi svjetski rat. Pod brojem gradnje 12850 kobilica S57 položena je 25.travnja 1940. godine, broj je porinut u more 14. kolovoza, a predan je ratnoj mornarici 1. listopada 1940. godine.

Prve tri ratne godine S57 proveo je u ratnoj službi i Sjevernom moru. Tijekom 1943. godine S57 djeluje u sastavu njemačkih «S» flotila (S – Schnellboote – torpedni čamci) u Tirenskom moru, a početkom 1944. godine prebačen je u Jadran. Po dolasku u Jadran, S57 je uključen u 3. S flotilu na čelu koje je bio poručnik bojnog broda Muller. Baza flote bila je smještena u Rijeci Dubrovačkoj. Zapovijednik broda bio je Oberleutnant zur See (poručnik fregate) Hans- Georg Buschmann. U to su vrijeme počeli u Jadranu djelovati i britanski torpedni čamci i motorne topovnjače iz baze Komiža na otoku Visu, koje su napadali njemačke konvoje. Djelujući iz Dubrovnika S57 je sudjelovao u mnogim njemačkim akcijama osiguranja konvoja na području južnog Jadrana i tom se prilikom u više navrata sukobio s britanskim lakim pomorskim snagama iz kojih je izašao bez većih oštečenja.

Ratna sreča okrenula je leđa torpednom čamcu S57 u noći 19. kolovoza 1944. godine kada je brod isplovio na svoj posljedni zadatak. Predhodne su noći britanski čamci MTB 657, MGB 658 i MTG 653 napali njemački konvoj od 6 brodova koji je plovio iz Korčule za Dubrovnik. U odlučnoj nočnoj borbi kod svetionika Lirica na Pelješcu, pet je njemačkih brodova potopljeno dok se šesti, tanker Helga, s jednim poginulim članom posade, uspio dovući nazad do Korčule. Nakon što je saznao za ove katastrofalne gubitke, njemački pomorski zapovjednik južne Dalmacije zapovijedio je da skupina jurišnih čamaca pod zaštitom 5 torpednih čamaca pretraži u noći 18/19. kolovoza poprište borbe radi spašavanja preživjelih.

U sumrak 18. kolovoza iz Rijeke Dubrovačke isplovili su S57, S58, S60, S30 i S33 i prateći jurišne čamce krenuli prema Mljetskom kanalu. Točno u 03.50 sati, 19.kolovoza, čamci su naletjeli na zasjedu britanskih čamaca
MTB 657, MGB 658 i MTG 653. Britanci su otvorili jaku paljbu iz svih topova na njemački sastav, ciljajući najbliži čamac S57. Nedugo zatim čamac je bio pogođen, a na njemu je izbio jak požar. Čamac se zaustavio a posada je očajnički pokušala ugasiti vatru. Kada su nakon desetak minuta borbe obije strane prestale s vatrom, ostali njemački čamci su prišli oštečenom S57 kako bi pomogli ugasiti požar. To im nije pošlo za rukom pa su ga pokušali tegliti ne bi li ga nasukali na obalu. No obala Pelješca je na tom mjestu strma, bez pličina, a kako tegljenje do baze nije dolazilo u obzir, odlučeno je da se brod uništi. U unutrašnjost trupa blizu kobilice postavljeno je eksplozivno punjenje koje je eksplodiralo i probilo dno te je brod u 04.32 sati potonuo. U borbi je poginulo dvoje članova posade a devet je ranjeno.

Stanje olupine i ronjenje

Brod je potopljen uz samu južnu obalu Pelješca, oko 2 nm istočno od svetionika Lirica, ispred male šumovite obale. Ronjenje na njemu je pravi doživljaj za sve ljubitelje potonulih brodova. Ostaci broda leže na strmoj pleščanoj kosini pramcem okrenuti prema obali. Vrh pramca je na dubini od 26 m, iza njega je obično vezan signalni konopac s plovkom. Skoro uvijek bistro more omogućuje da se s pramca brod vidi u svoj svojoj dužini.
Cijeli je brod nalik na veliku rešetku od pravilno složenih čelićnih profila koji su zadržali prepoznatljivu vitku liniju broda visokih bokova i noskog nadgrađa tako svojstvenu njemačkom tipu torpednog čamca. Poznato je da je vijek trajanja drveta u vodi vrlo kratak, pa je tako sva drvena oplata broda skoro posve istrunula. Ali baš zato ovaj brod pruža roniocu jedinstvenu priliku da, i bez uvlačenja u tijesnu unutrašnjost, može izvana razgledati sve brodske prostore.

Radi vrlo dobre očuvanosti, danas je S57 zaštićen zakonom i na njemu je dozvoljeno ronjenje samo uz organiziranog vodića ovlaštenog centra. To je razumljivo, budući da se radi o brodu kakvih je i u svijetu sačuvan vrlo mali broj. Strogo je zabranjemo svako oštećivanje broda i iznošenje predmenta.

Izvor: Tajne Jadrana, ronilački vodič po olupinama hrvatskog jadrana
Autori: Danijel Frka, Jasen Mesić